Štaviše, dešava se i hiperprodukcija diploma visokog stepena stručnosti, stečenih na privatnim univerzitetima sa vrlo sumnjivim nastavnim planovima i kvalitetom. Ovakvi univerziteti bukvalno niču u svakom selu, tako da se uvriježila izreka “puno škola, malo znanja”. Nedavno smo svjedočili i samoubistvu četrnaestogodišnjeg dječaka, žrtve vršnjačkog nasilja u jednoj privatnoj školi izvan okvira jurisdikcije Federalnog i Kantonalnog ministarstva obrazovanja.
Pored “odliva mozgova” među mladima koji su upravo okončali obrazovanje, jako zabrinjavajuća je i činjenica da mladi ljudi u dobi od 25-35 godina također odlaze. U pitanju su, dakle, formirani, educirani mladi ljudi s izvanrednim iskustvom u svom polju struke, a mi u BiH čitamo o nekima od njih kao o velikim inovatorima s visokim dometima u struci, ponosni da je “naše gore list” kao inteligentan, bistar i uspješan napravio karijeru “tamo prijeko”.
Pri tom zanemarujemo činjenicu da bi ti ljudi uspjeli i u BiH samo da su dobili mogućnost I podršku, kakvu primaju “tamo prijeko”.
I zaboravljamo da su prepoznati bez obzira na svoju etničku, političku ili ma kakvu drugu pozadinu, već isključivo kao veliki talenti vrijedni ulaganja u njih. Najveća briga i najstrašnija činjenica je da vlast, kako se čini, ne brine o ovom masovnom egzodusu mladih ljudi. Naprotiv. Dokle god su njihove pozicije sigurne, čini se da ih naprosto nije briga. Dokle god ti mladi ljudi nisu u šablonu s njihovom nacionalističkom retorikom straha, čini se da im je čak i drago. Jer, to znači manje ljudi koji kvare njihovu imaginarnu projekciju Bosne i Hercegovine kao nacionalno podijeljene zemlje kojom vladaju nacionalisti.
Pa ipak, usprkos tako depresivnoj i pesimističnoj situaciji, primijeti se da stasaju nove generacije mladih ljudi koji postaju svjesni bolne činjenice da više ne mogu čekati, da se naprosto moraju boriti sami za sebe. Primjer za ovo su još uvijek žive uspomene na kadetsku košarkašku reprezentaciju BiH. Otišli su kao autsajderi, a vratili se kao dobitnici zlatne medalje, usprkos činjenici da su umalo izbačeni iz takmičenja zbog neplaćanja kotizacije.
Ovaj tim tinejdžera od šesnaest-sedamnaest godina pokazao je da njihovo vrijeme dolazi, vrijeme mladih ljudi, svjesnih svog potencijala, talenta i samopouzdanja u borbi za ono što im pripada.
Nadajmo se da će oni otvoriti novu eru mlade generacije koja će neustrašivo, bez servilnosti i pridruživanja političkim strankama, na osnovu svoga znanja tražiti i zauzimati svoje vlastito mjesto pod suncem.
Još jedan primjer je nedavna odbrana Državne bolnice. Bolnica ima veliki značaj u životima građana Sarajeva i cijele BiH. Doživljava se i kao spomenik ljudskosti, odanosti i radu pod nevjerovatno teškim uvjetima pod opsadom, u borbi za živote sugrađana. Do sada su građani uspjeli bolnicu odbraniti od nepotizma i loše nacionalističke politike. S druge strane se na Univerzitetskom kliničkom centru, bez korektne procedure raspisivanja, dodjeljuje pozicija direktora. Katastrofalan signal svima onima u ovoj zemlji koji nastoje da se izbore vlastitim talentima i ekspertizom, a ne porodičnom ili pripadnošću političkim strankama. Stoga nije čudo da kod ovakve zloupotrebe javnih dobara od strane stranaka one gube sve više povjerenja. Prema najnovijim istraživanjima Instituta za društvena istraživanja Analitika, u BiH su zapravo političke stranke one institucije kojima građanstvo sa 62,3 % pokazuje najveće nepovjerenje.
Kako možemo sve to riješiti? Na koji način se možemo suprotstaviti tom destruktivnom začetku paternalizma i korupcije? Jedina mogućnost je obrazovanje. Na tom polju YIHR već daje važan doprinos na razne načine, ali prije svega kroz neformalnu edukaciju mladih. YIHR BH educira mlade ljude da misle kritički, da zauzimaju svoju individualnu i argumentiranu tačku gledišta o društvenim, političkim i drugim pitanjima relevantnim za njih, kako bi postali nova politička snaga za bolju, stabilniju i prosperitetniju Bosnu i Hercegovinu.